Dan nakon neuspjeha

Smireniji sam. 

Ali sam ljut i fokusiran.

Ne mogu da vjerujem da moram da cekam 7 dana na "osvetu". 

Ali strpicu se.

Sad sam fokusiran, ali se bojim da kad dodje vrjeme i moj fokus polako "izlapi", jer ipak 7 dana eee, da cu opet imati onu tremu.

Jedno je sigurno, a drugo neophodno.
Moram da polozim i moram da ih uvedem u svoj teren, da ja postavim temelj i tok voznje.

Prosli put sam dozvolio da mi oni unesu strah i da me deskoncentrisu ali ovaj put cu po svome.(Od moje keve je ovo "e" na kraju, tvojie, kakvije)

Plan mi je da kad udje gospodin iz komisije da popricam sa njim, da uzdahnem, fokusiram se, uzmem 2-3 minute prije nego sto krenem, a na ocekivano "ajde, ocemo li" odgovoricu potvrdno i otkricu da imam tremu i da mi treba minuta praceno sa "znam da vozim, ali ako me ova trema bude drzala znam da necu pokazati koliko me instruktor naucio".

Fokusiracu se, udahnucu najdublje moguce i dozvolicu mom unutrasnjem glasu da me ohrabri "ajdeeee, mozes ti to", u tim linijama.

Cudna je ta trema, nervoza...

A jebacu joj kevu, to vam obecavam.

Cujemo se do daljnjeg

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Idemo Jovo na novo

Kako je proslo polaganja No.1